Vildana Karamustafic – Gornji Vakuf – Uskoplje
Nisam nikad ozbiljno razmišljala da odem vani, kod nas još uvek ima nekih stvari koje možemo sami sebi da organizujemo, malo smo ležerniji, opušteniji. Ideja za osnivanje sopstvene ordinacije razvila se još pre dve godine, kada sam radila za druge ljude, i odnos prema zaposlenima bio je jedan od razloga da pokrenem vlastitu ordinaciju. U kratkom vremenskom roku sam promenila tri poslodavca, to nije bilo ono za šta sam se školovala i što sam zamišljala (radili su se vikendi, i nedeljom, prekovremeno nije bilo plaćeno). Čovek samo dođe jednog dana na posao i jednog dana kažeš zašto to ne bih bila ja, što je moj poslodavac bolji, pametniji od mene i tu je neki taj proces kod mene trajao manje od 6 meseci. Idem da probam, nemam ništa da izgubim, uvek mogu na ovo da se vratim. Gornji Vakuf – Uskoplje je podeljeno po nacionalnom ključu – na bošnjački i na hrvatski, ja se nalazim tačno na toj granici, i moja tehničarka je Hrvatica, katolkinja i živi na drugom kraju grada i mi se uvek zezamo kao women power. Pre toga sam se sve ustručavala da se javim nekome koga ne poznajem lično, da tražim savet za nešto, a onda sam počela pisati svima, na Fejsbuku, Messindžeru. Stomatologija je malo sezonski posao – avgust, septembar, januar, februar, i kad dođe dijaspora, to su udarni meseci, čekaš onda neko vreme kad imaš 4-5 pacijenata dnevno, ali posla ima.